Komfor je u novcu!?

Piše : Tarik Kapetanović

Moje proporcije definitivno nisu avio certificirane.  Čini se da nisu ni poželjne za uska avionska sjedišta jeftine ekonomske klase. Vjerovatno  su zbog toga moji pokreti u avionu dodatno ograničeni.  Dodatnu neugodnost mi stvaraju i putnici  ispred mene, koji se ugodno zavaljeni ljuljuškaju  u sjedištu ploženom do posljednjeg zupca.

U životu mogu uživati i visoki i krupni ljudi. Na žalost njihovo se uživanje znatno smanjuje ako se nađu u ekonomskoj klasi aviona.  Za sve one više od 180 cm sjedenje u avionskom sjedištu može predstavljati veliki problem.  Najveća smetnja putnicima jeste neudobno sjedište. Za avio proizvođače sjedište je prostor koji treba biti primarno siguran ali ne i udoban.  Zbog te činjenice ljudi u nedostatku novca ograničeni ekonomskom klasom kalkulišu svaku sekundu leta.  Lično se dodtano pripremam za svaki let avionom. U letjelicu ne ulazim ni u farmericama koje su me nebrojeno puta izludile tokom putovanja po oblacima.

Opravdanje za uska i neudobna sjedišta možemo pronaći u striktnom avio propisima? Ako je zaista tako onda sam prisiljen da šutim i željno očekujem kraj leta jer ču u slučaju tehničke pogreške biti spašen jedino zavezan u uzanom prostoru avionskog sjedišta. Možda je dobro sjediti u sjedištima  ekonomske klase jer mogu uvijek naći društvo koje će me zabavljati ali i zagrijati dok jedni drugome krademo komad prekrivača tokom burnih noći iznad oblaka. Uzanost ekonomskog prostora ekonomske klase zavisi od broja putnika koji se prilikom leta nalaze u avionu.

Tokom leta nebrojeno puta ustajem. Želim prošetati i protegnuti noge. Nerijetko sam samog sebe osuđivao kada bih se kriomice približavao zastoru koji dijeli avio klase. Prikriveno sam promatrao putnike  prve klase. Tokom kratke analize za mene nepoznatog prostora sam primijetio mnogo toga.  Ravno položena sjedišta koja se laganim pomjeranjem mogu pretvoriti u krevet su velika prednost. Prostor je izolovan od buke jer su sjedišta smještena daleko od motora. Mali televizori ukrašavaju vrhove sjedišta a pored svakog putničkog mjesta su smještene i slušalice iz kojih dopire umirujuća muzika.

Iako sam osuđivao avio proizvođače spoznaja da Boeing i Airbus ne prave avio sjedišta je promijenila moj oštar stav. Avio proizvođači sjedišta naručuju zasebno.  Raspored putnika u velikim avionima je standardizovan. Sjedišta se redaju u  tri kolone te se u svakom redu nalazi po tri sjedišta. Računica je jednostavna, ukoliko je 67 procenata prostora aviona popunjeno, svi će putnici imati dodatno mjesto na raspolaganju. Putnici bi tada mogli uživati u avionu koji nije popunjen do posljednjeg mjesta.

Komfor biznis klase se dodatno plača jer se putnici ne dotiču, te se u svakom trenutku može dobiti besplatno piće.  To znači da je lako doći do komfora ako se ima dovoljno novca. Ali koliko građana Bosne i Hercegovine ima toliko novca koji bi u isto vrijeme razbacivali? Zar nije ugodnije putovati u grču dok se nižu sati i dani koje provodimo u avionu na putu za Novi Zealand ili daleku Kanadu?

Nada ipak postoji, ekonomska klasa može imati svoje prednosti ukoliko se o letu sazna malo više. Sve više proizvođača u avione ugrađuje takozvano „ugodno sjedalo“ (Cosy suite seat). Takva sjedišta su zasigurno san svakog putnika ekonomske klase.  Ugodno sjedalo jednostavno klizi naprijed i nazad ali se naslon ne pomjera jer se ne dozvoljava okupiranje prostora putnika koji sjedi iza vas.

Kompletan dizajn sjedišta je toliko dobar da nisam mogao povjerovati u njihovo stvarno postojanje. Iako postoje, ugodna sjedišta bi se mogla pojaviti za godinu ili dvije u ekonomskoj klasi aviona kompanije „Delta“.  Problem ugradnje ugodnih sjedišta onemogućava i avio administracija zadužena za sigurnost. Njihovi čelnici još nisu odobrili ugodno sjedište zbog povlastica u kojima uživaju tokom vožnje u biznis klasi.

Dizajn „ugodnog sjedišta“ je jasno pokazao da udobnija sjedišta mogu biti kreirana. Ona nisu dobila certifikat za ugradnju radi sigurnosnih mjera koje definišu dimenzije  i težinu.  Promjene dimenzija sjedišta ali i njihove težine su mogle biti trajno izmijenjene tokom 1988. godine koja je bila revolucionarna za avio inženjerstvo. Avio kompanije su na žalost zadržale stari oblik sjedišta i njihov raspored. Razloge su objavili u stručnim priručnicima u kojima je detaljno opisana funkcija sjedišta koje je kreirano sa svrhom zaštite putnika. Stara sjedišta štite tijelo putnika posebice noge , kičmeni stub i glavu.  Sjedišta su testirana i na crash testovima koji se koriste i u auto industriji te su se pokazala izuzetno izdržljivim i otpornim.

Avio inženjeri se slažu kako sjedišta mogu biti sigurna i udobna u isto vrijeme. Ukoliko bi se sjedištima ekonomske klase postavili širi rukohvati i onemogućilo pomicanje naslona sve bi bilo drugačije. Kompletan koncept može promijeniti i sam interijer aviona koji je kreiran za ugodu i opuštanje.

Inženjeri se pravdaju i pozivaju na psihologiju koja istražuje ponašanje gostiju u pubovima. Ljudi mirno sjede i na drvenim neudobnim stolicama ukoliko im atmosfera u pubu dgovara. Stoga problem nije u sjedištima nego u individualnoj percepciji leta.

Avio kompanije danas tokom preuređivanja aviona vode računa o prostoru. Prostor između sjedišta je proširen za čak dva centimetra dok je prostor za noge pomaknut za centimetar i po.  Za avio proizvođače je to veliki korak, ali putnici ni sada ne osjećaju razliku.  Neke avio kompanije su počele naplaćivati i dodatne svote novca za malo više prostora za noge u ekomoskoj klasi. American Airlines je za taj užitak naplatio svojim mušterijama dodatnih 10 dolara što nije značajna svota ako se u obzor uzme cirkulacija ekstremiteta.

Bitku sa avio proizvođačima nije lako dobiti. Mislim da je prije leta puno razumnije početi bitku sa sobom. Treba se početi boriti sa viškom kilograma i proprocijama. Samo u fit formi možemo povući sjedište unazad kako bi bez poteškoća uživali u ručku iznad oblaka. Ukoliko se želite zaštititi od neobičnih pogleda dok se borite sa vlastitim kaišem i hlačama koje vas stežu jednostavno morate biti avio kompatibilni. Svjestan sam da 99 posto bosanaca i hercegovaca neće platiti dodatno za komfor, niti će zahtijevati dodatni prostor za noge.  Svjestan sam da promjene ne mogu napraviti sam niti će se svijet mijenjati radi mene. Znam da za sve mogu okriviti samog sebe. Svjestan sam da ispod oblaka previše uživam u plodovima zemlje s kojima se grčevito borim dok sam negdje visoko iznad oblaka u prostoru koji je za mene nepoznat i stran.

Ostavite komentar