Grad historijskih borbi

Piše : Tarik Kapetanović

Prozor je grad koji ušćem rijeke Rame izlazi iz Bosne obale Neretve i tako ulazi u Hercegovinu. Ovaj kraj je bio sistemski naseljavan pa nije neobično da baš na ovom području možemo naći različita arheološka nalazišta na kojima je pronađen kompletan kućni namještaj urađen u pečenoj glini. Stručnjaci smatraju da je ovaj minijaturni namještaj i posuđe služio djeci kao savršen dar za igru.

Grad je nastao kao utvrđenje oko kojeg se razvijalo predgrađe a nešto kasnije i gradsko naselje pa i sama čaršija u kojoj se trgovalo. Danas gotovo da nema toka rijeke Rame, koja je nestala  zbog velikog Ramskog jezera.

Iako grad štite teško prohodne visoke planine poput Makljena, Vrana i Čvrsnice. Možda je baš umjerena klima ovog kraja pogodovala razvoju grada u kojem se turizam postavlja na svoje prvo i značajno mjesto. Topla ljeta i umjerene zime dočekivale su sve putnike namjernike i osvajače koji su dolazili u ovaj grad.

Neki od njih baš u Prozoru odlučili ostaviti svoj trag, tako je izgled ovog grada upotpunjen bijelom sahat kulom izgrađenom davne 1700. godine.  Kula kao i Čaršijska džamija su na privremenoj listi nacionalnih spomenika BiH ali su i zadužbine značajne Prozorske porodice Nuhefendić.

Biser Prozora je svakako Ramsko jezero koje je svoje mjesto pronašlo na kraju Hercegovine u gornjoramskoj kotlini.  Jezero svakodnevno privlači izletnike i turiste koji se žele osvježiti ili ribariti. Nakon rata oko jezera nastaju i luksuzni objekti koji upotpunjavaju izgled i doprinose bogatoj turističkoj ponudi.

Akomulacijom jezera su nastala i malena ostrva ali i poluotoci kojima su stanovnici Prozora dali specifična imena. Jedan od njih je poluotok Šćit na kojem se nalazi i samostan i crkva koji tu postoje već pet stotina godina. Crkva i samostan su kroz historiju paljeni ali i obnavljani, danas u crkvi možemo vidjeti veliku oltarnu sliku posvećenu Gospi dok se u dvorištu mogu vidjeti vrijedne umjetničke skulpture među kojima je i „Ramski križ“. Značajno je spomenuti i Kuću mira koja se nalazi u sastavu Franjevačkog samostana. Tu mogu potražiti mir i savjet kao i smiraj svi oni željni odmora i apsolutne relaksacije koje pruža krajolik sa ribom bogatim jezerom.

U blizini grada prozora nalazi se i mala ruševna tvrđava sa visokim tornjem, promatranjem njene pozicije možemo spoznati da se radilo o vojnom objektu okruženom provalijama. Danas je od kule ostao samo ruševni toranj sazidan od posebne vrste maltera koji se teško ruši. Mještani tvrde da je ovaj toranj kojeg zovu „Studenac“ sagrađen za vrijeme Kulina Bana.

O ljepoti Studenca mještani mnogo pričaju, ali i zamjeraju nemarnim vlastima koje ne žele obnoviti ovu značajnu građevinu. Priča se i kako su samo austrijanci tokom svoje vladavine spoznali vrijednosti Studenca pa su 1910. godine odvojili nešto novca za njegovo konzerviranje, od tada se nije desilo ništa a kula i dalje propada.

Studenac je za vrijeme Turske vladavine bio neosvojiva lokacija, turci ga nisu uspjeli zauzeti a oko njegovog konačnog pada stanovnici i danas pripovijedaju legende. Zna se samo da je uz pomoć nekih lokalnih trikova, tvrđava konačno pala ali uz velike ljudske žrtve. Stanovnici koji su pomogli sultanu u osvajanju tvrđave su zaslužili doživotnu penziju kao i svi njihovi preci.  Kažu da je 1911. godine umro i posljednji carski penzioner. Priča se da je i sam sultan Mehmed Fatih II napuštajući Prozor s vrha planine Makljen pogledao na dolinu i rekao „Proklet bio zauvijek! Više si vojske pozobao nego li sva Bosna“

Nije samo sultan govorio o Prozoru, mnogo godina kasnije za vrijeme Drugig svjetskog rata partizani ak tri puta oslobađaju grad, u gradu se vodi i poznata Bitka za ranjenike a i sam Jos Broz Tito kaže „Prozor noćas mora pasti“

Turizam će u modernom vremenu Prozoru donijeti nova lica i prihode, njegove ljepote oslikavati će fotografi i slikari koji  ga žele predstaviti svijetu. Bogata historija privlačit će arheologe i historičare koji će znati napisati pravu priču o strmom gradu na obroncima planina i jezeru u kojem se kupaju  dobri ljudi povezani sa svojom vjerom i bogatom tradicijom.

Jedan okmentar

  1. vlasic 17 Marta, 2011

Ostavite komentar