Dan ljubaznosti

k

Za www.Ka5aN.ba iz Zagreba piše : Kya Kršlak

Danas sa dvije vrećice stvari ulazim u tramvaj, stanem sa strane, da ljudi mogu izaći kako bi mi ostali mogli ući. Svi  se počnu gurati, ispred mene su se doslovno progurala 3 muškarca. Klinac iz srednje škole, stariji gospodin pa student i ne samo da me nisu pustili prvu nego sam skoro „pokupila lakat“ u rebra.

Gdje se izgubila ona Bečka škola o kojoj svi pričaju?

Pa nije valjda da više nijedna generacija ne zna da je to sinonim za gospodsko ponašanje?!

Zagreb mi je najdraži kada pada kiša. Tada su ljudi neobzirni do krajnjih granica. Kada izlazak iz tramvaja postaje borba i najjači opstaju.  Naivno sam pretpostavljala kako će se sve popraviti kada stignu niskopodni, moderni tramvaji, ali ljudi iz dana u dan pokazuju kako je nama, na ovim prostorima, najsigurnije dati ono najgore, najstarije i najneispravnije, dati nam ono što razumijemo.

Nekad su gospoda hodala ovim gradom, ustupala mjesto gospođama, pozdravljala naklonom i skidanjem šešira. Ukoliko nije bilo dovoljno mjesta na trotoaru za prolazak dvoje ljudi, puštala se prednost urednoj i dotjeranoj gospođi.

I tako, neki dan idem na posao a kroz cijelu ulicu su parkirana auta jedan iza drugoga na trotoaru. Već navikla da glumim gentlemana, pa puštam i staro i mlado, i muško i žensko da prođu prije mene, najčešće ne dobivši ni „hvala“, kamoli šta drugo.

Stanem iza auta kako bi propustila gospodina koji mi je išao u susret, na što se nasmijao, stao i rukom pokazao kako mogu prva proći. Malo je reći kako mi je dotični gospodin uljepšao dan, a ja sam ga nagradila osmijehom i iskrenim „hvala Vam!“

Na što je on uzvratio osmijehom. Kako nema Bečke škole, tako nema ni damskog ponašanja. Djevojke, žene, starije gospođe ne znaju ni pravilno sjediti u suknji, ni pristojno komunicirati ni „glumiti“ damu – ako već nije jedna od njih.

Nije ništa gore nego kad gospođi ustupim mjesto u tramvaju ili busu, a ne samo da ne dobijem zahvalu, nego se sjećam kako mi je gospođa ljutito rekla „Gospodična, što je vama, kaj vi mislite da sam ja tak stara?“.

Ja se mislim kako se danas ne isplati ni biti ljubazan ni fin. Čemu?

U nedavnoj posjeti mojih poznanika iz Engleske, prvo što su primijetili je neljubaznost i natmurenost našeg naroda, a bitno je spomenuti da im je za to bilo dovoljno 24 sata u Zagrebu.

Nama nedostaje opće kulture, toliko da je rijetkost da Vas trgovac pozdravi kad uđete, da Vam uputi osmijeh, da Vam netko otvori vrata, da konobar ima usvojen minimalni obrazac komunikacije „dobar dan – izvolite – hvala Vam – dođite nam opet“ bar na našem i na engleskom jeziku.

Kako za sve u Hrvatskoj imamo dan, tako bi mogli bar jedan dan u ovih 365 nazvati „Dan ljubaznosti“, sve mi se čini da bi pao na 1. april.

3 0 komentara

  1. Mirza Mehmedović 15 Marta, 2010
  2. Zekija Kya Kršlak 16 Marta, 2010
  3. Ilma Ramcevic 15 Aprila, 2010

Ostavite komentar