Humor je moje oružje

Razgovarao : Tarik Kapetanović

Robin Williams je glumac koji jednostavno voli raditi, kada ga promatrate na sceni dok kamere nisu upaljene jednostavno možete osjetiti jaku vezu između komičara i posla kojeg jako voli. Možda je baš zbog ljubavi prema glumi svaki njegov show unikatan i drugačiji. Na sceni Robin improvizira i postaje ono što on jeste u stvarnom životu. Zbog toga se publika koja sjedi ispred Robina hvata za stomak i briše suze s lica dok smijeh neprestano odzvanja salom.

Robin ne koristi iste šale niti se ponavlja, ne pamti šale koje je publika prihvatila na nekoj prošloj predstavi. Njegove filmske uloge se uglavnom rukovode scenarijem ali oni koji su makar jednom pogledali neki od njegovih brojnih filmova mogu reći kako je Robin Williams genije improvizacije.

On nas može nasmijati i rasplakati u samo jednoj minuti, često kada to najmanje očekujemo. Novinar koji intervjuiše Williamsa mora znati da može očekivati i neočekivano, Zbog toga se novinar MAGAZINE-a pripremio na njegove varijacije akcenta, plesne tačke i stalno ustajanje sa stolice dok je promatrao čovjeka koji je savršeno normalan i nenormalno zabavan.

Negdje sam pronašao da ste pohađali školu Juiliard, koja slovi za veoma ozbiljnu školu glume, kada ste se počeli zanositi humorom?

Napustio sam tu školu jer nisam mogao naći posao kao ozbiljan glumac, zbog toga sam sve češće ulazio u klubove gdje sam imao svoje male predstave stand up komediji. Uvijek sam improvizirao na sceni, pa je stand up komedija bila svojevrsno olakšanje za mene. Ubrzo sam shvatio da je stand up savršena veza između publike i mene.

Kako se glumac osjeća kada nastupa direktno ispred publike ?

To je pomalo zastrašujuća ali i opuštena situacija. Za mene je to mala borba, sve podsjeća na neku borilačku vještinu u kojoj možeš ubiti kada napraviš dobar potez ili možeš umrijeti kada potez nije dovoljno dobar.

Kažu da ste na sceni tempirana bomba, da li je to istina ?

Kao što sam već i rekao ne bih se nazvao bombom, to je opasno, više volim da me zovu ubicom J

Možete li se sjetiti svog prvog nastupa ?

Bilo je to davno u San Francisku, sedamdesetih godina,  imao sam neki malu ulogu i sjećam se da sam osjećao tremu, bilo je to divlje vrijeme za mene.

Humorom se bave različiti ljudi, poput Jon Stewarta koji je bliži politici i drugih koji se bave opštim stvarima u koju bi se kategoriju svrstali ?

Mislim da se humor ne može razdvajati po temama, ljudi su zainteresovani za različite stvari od politike do svjetskih problema. Neke zanimaju samo šale vezane za svijet poznatih, zbog toga nema ograničenja, humor jednostavno ulazi u sve pore života.

Pratite li scenarij dok ste na sceni ?

Ne, nekada se rukovodim naslovima koje doslovno na sceni istražujem i pokušavam odgonetnuti dokle mogu ići vođen tom smislenom rečenicom.

Da li onda vježbate, možda ispred ogledala ?

Dobro pitanje ali ne, provodim vrijeme u potrazi za novim idejama a kada ih nađem osjetim potrebu da sve ispričam publici. Kada sam pripremao svoj show na Broadwayu koristio sam petnaest minuta pažnje za stvari koje publika nije nikada vidjela ni čula.

Govorite otvoreno i bez dlake na jeziku da li samog sebe nekada cenzurišete?

Publika kaže da ja radim bez cenzure, ne želim cenzuru jer nemam prekidač koji bi me u ključnom momentu samo isključio i izbacio iz igre.

Često u javnosti kroz šalu iznosite stvari o kojima drugi ni ne žele misliti, zašto ?

Takav sam, nekada me stvari zaista razljute toliko da se želim isključiti iz svega a onda mi sine ideja i sve okrenem na šalu u kojoj uživam. Tada je publika zadovoljna a samim tim i ja. Možda baš zbog toga nisam napet i nervozan.

Možemo li vas smatrati prvenstveno glumcem ili komičarom?

Te dvije uloge ili možete reći posla se jednostavno dopunjavaju i pothranjuju jedno i drugo. Komedija mi plača račune ako menadžeri ne mogu pronaći film.

Odrasli ste na periferiji Detroita, vaš otac je radio u auto industriji, gdje ste išli na porodične odmore ?

Odmora skoro da nije ni bilo, otac je mnogo radio i sjećam se kako smo išli jednom u New York u kojem do tada nisam nikada bio. Mogu se sjetiti kako sam noć provodio na nogama jer sam želio slušati zvukove grada i svijetla koja su svjetlucala po sobi.

Zbog čega ste sada izabrali San Francisco za život  ne Hollywood ili New York ?

Možda sam napravio izbor zbog oca koji se penzionisao u San Francisku pa sam tada imao priliku biti uz njega i s njim. Tada sam ga u suštini i upoznao. Taj grad je mijenjao stvari na bolje i uvijek je za mene predstavljao mjesto u kojem je dom.

Čuo sam da se bavite proizvodnjom vina, da li je to istina ?

Posjedujem jedan ranč već skoro 26 godina i tačno je da pravim vino ali to radim zadnjih petnaest godina.

Vi ne pijete, kako znate da je vino dobro te da je berba uspjela ?

Ljudi koji rade na ranču znaju puno o vinima, tu je uvijek i moja žena koja je ekspert u tom domenu pa je zbog toga sve puno lakše.

Moram Vas pitati, zašto ste prestali piti ?

Prestao sam u momentu kada sam trebao dobiti prvo dijete, tada sam pomislio da ne mogu ići starim utabanim putem, stvari se moraju mijenjati pa sam promijenio i tu naviku.

Da li ste preživljavali teške mamurluke ?

Mislim da nisam prolazio kroz tako teške faze, ali sam se često hvatao za glavu i jadikovao posebno nakon jakih pića. Shvatio sam kako mi mamurluk ne može pomoći da budem bolja osoba.

Negdje sam pročitao da ste bili dobar prijatelj i sa Christopher Reeveom nama poznatijim kao Superman?

Upoznao sam ga još dok sam pohađao glumačku školu Juliard. On je živio u blizini i doslovno sam se hranio kod njega jedno vrijeme. Odlazio sam do njegove kuće i govorio kako želim posuditi malo hrane, posebno sam volio tunjevinu. Bili smo totalno različiti on je stalno učio dok sam ja pravio klovna od sebe. Bio je dobar drug i izvanredan čovjek, jednostavno Superman.

Radite li show i za vojne trupe stacionirane u Iraku ?

Da, bio sam u Iraku, Afganistanu i Bahreinu. Išao sam samoinicijativno a kasnije i organizovano. Show koji sam dole priredio vojnicima je prošao savršeno, publika je bila briljantna mogu reći da se nikada nisam susreo s boljim ljudima.

Da li ste se pribojavali za svoj život i da li vas je bilo strah ?

Moram priznati da straha ima, radili smo show na otvorenom na mjestu gdje smo mogli lako poginuti. Kada sam počinjao show rekao sam vi svi nosite pancire a ja nisam tu stavku pročitao u ugovoru. Moram reći da je i odlazak iz nekih ratnih zona zastrašujući jer se uzlijeće uz punu ratnu opremu brzo i često noću bez svijetla.  Svi vojnici nose IC naočale dok sam ja bio sam u mraku na zadnjem sjedištu, nije mi bilo nimalo ugodno.

Radili ste stand up predstave i nakon tragičnih događanja 9/11 ?

Bio sam na jednoj predstavi u Washingtonu kada sam čuo za događaje 9/11. Svi smo bili u šoku i pitali smo se šta da radimo sada? Ja sam radio ono što najbolje znam, počeo sam glumiti i nasmijavati ljude koji su prolazili kroz teško vrijeme. Ljudi su uz mene počeli da se ponovo smiju.  Bio sam svojevrstan lijek i oružje u rukama ljudi koji su me promatrali.

Da li nekada koristite humor kao oružje ?

Da naravno, humor je moje oružje, ali i savršena odbrana. Onaj kome se smijemo često i nije zadovoljan šalom ali ako se ljudi oko njega smiju i on mora preći preko svega i postati bolji čovjek.

Mislite li da smijeh zaista može izliječiti ?

Izliječiti, mislim da to nije prava riječ. Smijeh je terapija koja vas može izvući iz ekstremnih životnih situacija te vratiti u želju i volju za životom dostojnim čovjeka.

Video

Robin Williams otvoreno o stand up showu „Weapons of self distruction“ (Oružje koje Vas može uništiti)

Robin je samo čovjek ali i glumac, zvijezda  koja je već 32 godine na sceni, njegov angažman i doprinos stand up komediji je nemjerljiv. Posljednji show u kojem ga okupiraju različite ideje i ljudi se može nagraditi najvećim glumačkim nagradama ali neke stvari ipak zaustavljaju i tako dobrog čovjeka.

U početku je to bio alkohol pa kokain, stvari koje su mu se nametnule ranih 1980tih da bi ga nešto kasnije stigli i ozbiljniji problemi. Tri godine pijanstva, rehabilitacija na imanju gdje uzgaja vino je samo potakla njegov veseli um. Nakon toga je uslijedio razvod pa operacija na otvorenom srcu. Puno toga je prošao Robin Williams a mi možemo samo reći da je on savršen glumac, izvrstan zabavljač i dobar čovjek.

Bili ste na operacionom stolu 13 marta prošle godine, šta se desilo kada ste se probudili iz narkoze ?

Kada sam otvorio oči pitao sam medicinare, gdje sam? Oni su mi odgovorili na klinici u Clevelandu, sjećam se da sam pitao zato ? Svi su me zbunjeno gledali!

U njegovom posljednjem showu možemo čuti nešto više o novcu i poznatoj rečenici „ u Boga vjerujemo“ koja se nalazi na novčanici dolara ?

Možete, mislim da bi bilo bolje da tu rečenicu promijenimo. Umjesto „u Boga vjerujemo“ tamo bi trebalo samo pisati „vjerujte meni“ bilo bi efektnije.

Da li vaš novi show ima i neke političke indikacije ?

Možda, u showu koristim neke materijale iz političkog života, ali mislim da to nikome neće škoditi. Sad čitav svijet gleda u Ameriku koja je izgleda kao da je neposredno izašla sa rehabilitacije, treba nam malo vremena.

Na kraju, Robin Williams je komičar i glumac sa srcem klovna i dušom glumca u koju mogu stati svi oni željni zdravog smijeha i realnog promišljanja o svijetu čija nas komedija često potakne na bolan plač.

Kratka pitanja, kratki odgovori !

Koja vas rock zvijezda impresionira ?

Nekada davno sam upoznao Bob Dylana, on je doslovno htio pokupiti moje ideje pa me propitivao o sličnim stvarima.

Ko je po vama najveći živući intelektualac ?

Zaista bih neko vrijeme volio provesti pored Stephen Hawking, s njim bih volio razgovarati nekoliko sati.

Da li bi željeli promijeniti neka seksualna iskustva ?

Mislim da bih samo uticao na dužinu

Kada bi mogli voljeti još neku ženu pored vlastite ko bi to bio ?

Susan Saradon

Koju laž ste izrekli više puta ?

Ne, nisam oženjen

Kada bi mogli birati neko zanimanje iz prošlosti šta bi postali ?

Agent i menadžer Leonarda da Vincija, mislim da bi on imao dosta posla i u našem vremenu

Kažu da volite biciklizam, koliko bicikala posjedujete ?

Vjerovali ili ne 55, to je impozantna brojka zar ne ?

Koliko često govorite da ste sretni ?

Puno puta to kažem, što za mene nije nimalo čudno.

Da li ste ikada željeli nastupiti u cirkusu ?

Da, to želim i sada, hoću da budem posljednji u nizu klovnova koji se voze u malom automobilu.

Čega se najviše bojite ?

Ne želim nikada izgubiti razum, sjećanja i mogućnost da razmišljam.

Kako bi željeli umrijeti ako ne prirodnom smrću ?

Želio bih da me upuca ljubomorni muž mlade žene u mojoj devedesetoj godini.

Koje pitanje bi izdvojili kao najteže ?

Da ste u muškom zatvoru, da li bi glumili ženu ?!

Jedan okmentar

  1. Tereza 1 Marta, 2010

Ostavite komentar