Grad bez greške

Piše : Tarik Kapetanović

Zelena polja se nižu pored puta koji vodi ka plodnom ravničarskom kraju u kojem je smješten i grad Prijedor. Zbog plodne zemlje i pitome klime grad je bio omiljena destinacija putnika namjernika ali i glavna meta napada osvajača željnih ratnog plijena i sočnih plodova.

Iako je područje Prijedora bilo prvenstveno naseljeno Ilirima, grad je često mijenjao vlasnike. Rudna bogatstva u okolini bila su primamljiva i za Mađare koji nisu radili na osnivanju grada već na eksplataciji plodne zemlje i ruda. Zbog toga je se može reći da je Prijedor jedan od najmlađih gradova u Bosni i Hercegovini.

Tek se 1638. godine govori o trgovinskim razmjenama na području današnjeg Prijedora, a za vrijeme Turske vlasti u gradu se osniva i kapetanija. Grad se formirao jednostavno, sve je počelo na malom otoku kojeg je svojim nanosima napravila prelijepa rijeka Sana.  Na otoku se ubrzo izgradi i utvrda a oko nje se iskopa kanal koji je imao zaštitnu funkciju. Tada nastade i Pridor kojeg narod podjeli na dva dijela i to na onaj suhi i mokri sve zavisno od obale na kojoj su se objekti nalazili.

Kako se čaršija širila Pridor ili Prodor, što nije ništa drugo do simbolizirana kratica nastala od prodora vode i promjene toka rijeke Sane koja je prodrla u polje na kojem je danas izgrađen Prijedor. Tako Pridor postade Prijedor, grad sa mahalama i ogradama u čijem središtu se nalazila ponosna čaršija. Kažu da je za razvoj grada zaslužan i izvjesni Crni Paša koji se po povratku sa Hadža odlučio naseliti u Prijedoru i tu osnovati svoj vilajet.

Austrijanci su tokom svoje vladavine shvatili da u Prijedoru mogu prerađivati i drvo, sto je omogućilo razvoj stare čaršije koja je u prošlom stoljeću nestala u požaru. Požar je bio povod za osnivanje modernog grada sa razvijenim administrativnim centrima i gradskom upravom koja je dobila svoj pravi oblik baš za vrijeme Austrijske vladavine.

O prirodnim ljepotama kraja svjedoče ljudi i priče koje se prenose s koljena na koljeno. U gradu smještenom na 135 metara nadmorske visine još uvijek žive priče o ljubavi i strasti zbog kojih su prijedorčani gradili i kapelice.

Za sve one željne sportskih aktivnosti planina Kozara s visinom od 977 metara predstavlja izvanredan rekreacijski centar. Veliki broj turista iz susjedne Hrvatske dolazi u Prijedor i njegov rehabilitacioni centar unutar kojeg je izvorište ljekovite vode.

Za gurmane ljubazni domaćini svakodnevno pripremaju izvanredne riblje menije sa svježom riječnom ribom. Oni koji žele mir i tišinu te osluškivanje žubora vode, relaksaciju mogu pronaći na brzacima rijeke Sane u kojima se skrivaju kapitalni primjerci ribe namijenjene za sportski ribolov.

Prijedor je dokazao da je čaršija koja ne umire, njegovi stanovnici sanjaju svoj san u kome žive u gradu čije ulice ljube i poštuju. Ljubav je uvijek uzvraćena jer im se u snove vraćaju stare kafane i sevdalinke koje su se nekada mogle čuti na svakom sokaku.

Kada se ujutro probude oni dio Prijedora nose u sebi, te ga s pažnjom predaju kući u kojoj žive. Ubrzo odluče da se ponovo zapute u Prijedor koji ih širok i opasan niskim brdima dočekuje s posebnim sjajem. Tada se komšije i prijatelji prepoznaju makar značajno ostarjeli i umorni od puta.

Njihovi zagrljaji govore mnogo o djetinjstvu i odrastanju u gradu kroz koji protiče prelijepa Sana, a njihove suze pričaju priču o prolaznosti života i sjaju zaborava. Tada svi ljube svoj grad kojeg kao da nikada nisu napustili. Oni znaju da i san može prizvati miris i okus čaršije koja ne zna umrijeti.

Prijedorčani smješteni u svom gradu znaju da ih uvijek štiti tamnozelena Kozara i mirni drumovi koji tiho pričaju priču o religijama, ljudima i bogomoljama čiji sjaj dominira Prijedorom, gradom bez greške.

Ostavite komentar