Jedanaesti sin

Piše: Tarik Kapetanović


Interesantna priča o Omaru Bin Ladenu, sinu Osame počinjem i objavljujem u dijelovima. Presijek života u kojem se sukobe rat i mir religija i multreligioznost ne mogu stati u samo jedan tekst. Sedam dana posvećujem jednoj temi a prvi dan započinje u Damasku gdje se nalazi i maleni bar u  kojem se ispijaju čajevi i puše nargile. Tu se može sresti i Omar bin Laden kojem je omiljeno piće je 7UP a tema za raspravu – žene.

–          Vjerujte, ruskinje su najljepše žene na svijetu, ponekad mi se čini da su njihova tijela napravljena od najfinije plastike, pa zbog toga izgledaju kao lutke.

Kao dječak Omar se igrao u planinama Thora Bore i bio je miljenik svog oca koji ga je često spominjao pa čak i imenovao kao svog nasljednika. Omar je trebao biti budući vođa pokreta kao i ideje u kojoj se spominjao globalni sveti rat.

Međutim, samo nekoliko mjeseci prije nego će Osama bin Laden postati najtraženiji čovjek na planeti, Omar napušta tabor svog oca u Afganistanu. Očito mu je bilo svega dosta i zbog toga je potražio izlaz u novi svijet u kojem život ima potpuno drugačiju cijenu.

Zbog toga ne ćudi da Omara možete sresti u barovima u kojima se često mogu vidjeti i striptizete, ali Omar nikada ne razgovara s njima niti ih gleda, zna da su prisutne ali uopšte ne želi komunicirati s njima.

–          Razgovaro sam sa tim ženama prije i čim bih izgovorio svoje ime one bi ostajale u čudu. Nekada mi uopšte nisu vjerovale, nikako nisu mogle prihvatiti da sam zaista dio porodice Bin Laden. Nekada bi se razljutile, a neke bi mirno sjele pored mene i počele govoriti o njihovom zanatu i potrebi za novcem kao i o siromašnim zemljama iz kojih dolaze. Ni meni nije bilo lako jer sa znao da je moj otac Rusiju u jednom periodu učinio siromašnom zemljom. Bilo je to za vrijeme rata s Afganistanom, a danas se slično dešava i s Amerikom i čitavim svijetom, pogledajte samo kolapse ekonomije i banaka pa će vam sve biti jasno.

Bez obzira na predrasude i tamna promišljanja Omar govori kako njegov otac nije borac za slobodu niti ratnik svetog rata džihada a čak tvrdi kako nije ni strašni ubica. Po Omarovim riječima Osama bin Laden je samo jedan izgubljen čovjek i neko koga je ljubav odavno napustila pa je u krajnjoj liniji izdao i vlastitu djecu da bi na kraju postao samoprozvani prorok.

–          Moj otac ima jaku osobnost i karakter, niko ga ne može spriječiti u ostvarenju njegovog sna, on zna za dvije strane medalje, ili će dobiti i ostvariti ono što želi ili će jednostavno poginuti.

Omar bin Laden trenutno ima 28 godina i jedanaesti je sin Osame bin Ladena, međutim od najranijeg doba Omar se isticao ispred svoje brače i pokazivao određenu vrstu nezavisnosti. Omar također ne  vjeruje da je i jedan od njegove braće tj polubraće na strani oca bin Ladena iako zna kako je on jedini sin bin Ladena koji je javno progovorio o očevom nasilničkom ponašanju.

U knjizi koja nosi radni naslov „Growing Up bin Laden“ koju je autorizirao prošle godine sa svojom majkom te uz pomoć američkog pisca Jean Sason, Omar ne samo da govori o nasilnom svijetu i ponašanju svog oca, nego nudi i detalje kojim opisuje ponašanje svog oca.

Kao i njegov otac Omar je čovjek koji i dalje traga za svojom zemljom, građanin je Saudijske Arabije u kojoj je živio sve do momenta kada je napustio svog oca, nakon toga aplicira za vizu u Engleskoj ali ga odbijaju pa svoje mjesto boravka pronalazi u Egiptu i Španiji sa papirima političkog azilanta.

Omar ne voli govoriti o svom ocu, kada ga spomene obuzme ga neki čudan osjećaj u kojem doslovno kopa po svojim sjećanjima, ponekad je na spomen oca njegov stav krajnje odbramben ali Omar zna biti i dvosmislen.

–          Volim ga jer je on moj otac, ne želim da ga uhvate i stave na sud, to bi doslovno razorilo moja osjećanja i mislim da bi mi srce puklo.  Više bih volio da pogine nego da ga uhvate jer ne bih volio vidjeti svog oca zarobljenog i u okovima. On je moj otac i to će tako biti do momenta kada umrem. Na kraju ja sam dio njega jer dolazim direktno iz njegovog tijela. Kada ga gledam na Tv-u često sam zabrinut za samog sebe, za mog oca ali i za čitav svijet.

Omar dugo ne govori o ocu, više voli razgovarati o poslu kojeg je započeo sa svojom ženom Zainom. Osnovali su kompaniju koja će se zvati B41 a prodavat će odjeću visokog kvaliteta, Omar se nada da će postići kvalitetu koji ima Armani, ali će se stilovi razlikovati jer će odjeća imati i istočnjačkih primjesa što će odjeći davati posebno primamljiv izgled.

Nakon odlaska u novi svijet Omar se suočio s problemima običnog čovjeka. Nije bilo aviona i luksuznih hotela u kojima je do tada boravio i nedostajali su mu i bogati rođaci iz Saudijske Arabije. Ljude je sretao u dijaspori, brzo se upoznavao ali su prijateljstva i pucala jer ljudi nisu željeli imati sina Osame bin Ladena pored sebe.

–          Nisam se mogao ni oženiti, nisu mi dopuštali da priđem djevojkama iz Saudijske Arabije a pogotovo ne onim koje dolaze iz moje društvene klase. Nekoliko puta sam drsko odbijen a odbijenice su mu upućivali ljudi koji potiču iz ite društvene klase kao i moja porodica. Zainu sam upoznao u Egiptu, pored piramida, vidio sam njene plave oči i crnu ugu kosu i odmah sam poželio da je oženim. Bila je u istoj grupi ljudi kao i ja i to je bio dovoljan znak u kojem se pokazalo da mogu ispuniti svoj san.

–          Već drugog dana sam joj rekao ko sam, nekim čudom Zaina nije pobjegla kao većina ljudi koje sam do tada upoznao, ona je znala ko sam i šta sam i prije nego sam ja to izgovorio. Ona nije osoba koja bježi od problema, znao sam da je njeno srce i promišljanje čisto jer se drugačije ne bi nikada odlučila na brak sa mnom.

–          Prije nego sam upoznala Omara, vodila sam veoma miran život. Voljela sam odlaziti na jahanje i uživala u društvu plemenitih životinja, nisam bila društvena, tada sam vidjela sve te užasne stvari koje su se dogodile. O svemu sam čitala u novinama

–          Ljudi zbog toga često imaju predrasude i prema Omaru, oni misle da je i Omar poput njegovog oca te mu sude po djelima koja nikada nije učinio. To nije doro, ja znam da se Omar bori sa svijetom koji želi promijeniti kako bi svi razmišljali pozitivnije. To je kako i sam Omar kaže, jako jako… jako težak posao.

Odrastanje

Dok je Omar još bio dječak koji je odrastao u Saudijskoj Arabiji, njegov otac je bio u Afganistanu gdje su se vodile žestoke borbe s Rusima.

–          U tom vremenu su svi ljudi sa zapada promatrali mog oca kao velikog heroja, međutim godine rata su uticale na njega. On je s vremenom postajao sve lošiji dok je u sebi razvijao taj spartanski duh. Sjećam se da bi nam otac često govorio kako život mora biti težak i oplemenjen s puno opterećenja. Govorio je kako ćemo biti jači ako nas u životu budu loše tretirali.

Dok su rođaci Omara bin Ladena uživali u komforu i bogatstvu najmoćnijih porodica Saudijske Arabije, Omar i njegova braća su bili prisiljeni da žive teškim životom. Nije bilo televizije, nije bilo filmova, muzika je bila striktno birana. Osama bin Laden je prezirao „zla“ modernog svijeta. U kući nije bilo igračaka niti  gaziranih pića a Omar se sjeća da nije mogao koristiti ni pumpicu za astmu koja mu je bila potrebna kao lijek.

–          Sjećam se da su nam još dok smo bili mali govorili kako se ne smijemo uzbuditi u bilo kojoj situaciji, nismo smjeli pričati viceve niti smo smjeli izraziti zadovoljstvo u bilo kojem pogledu. Mogli smo se smiješiti ali se nikada nismo smjeli nasmijati. Ukoliko bi se i nasmijali morali smo voditi računa da nam se ne vide zubi. Često je moj otac broja zube koji su se vidjeli dok sam se smijao a broj zuba je pokazivao broj dozvoljenih pozitivnih emocija koje sam smio u narednom periodu iskazati.

Danas je Omar sretan, on može pokazati svoj osmjeh i može se glasno nasmijati i iskazati svoj pozitivan smisao ka humoru. Kako sam kaže, možda će nekada napisati i komediju.

–          Zašto da ne, jako volim Jim Carrey-a, on je savršen glumac i dobar čovjek. Komedija je za mene pozitivna stvar koja tjera odrasle ljude da se ponašaju kao djeca. Jim Carrey to pokazuje, on je odrastao čovjek ali to nije shvatio tako ozbiljno. Njega niko ne mora poštovati ali je on i dalje jako zabavan.

Davne 1992. godine kada je Omaru bilo samo deset godina Osama bin Laden seli i prebacuje porodicu u vojni kamp u Sudanu. U tom kampu je Omar odrastao usamljen i tužan iako je želio kontakt sa vanjskim svijetom i djecom, to nije mogao dobiti. Zabranjeno mu je gledanje televizije, ali su mu djeca koja su sporadično dolazila prepričavale scene iz popularnog Rambo filma, pa je taj tekst upijao a slike zamišljao.

–          Mnogo godina kasnije sam upoznao Sylvester Stalone-a u Rimu, bio sam u tom gradu sa Zainom 2008. godine i sjećam se da smo bili pozvani u neki talijanski Tv show. Nakon posjete Tv kući ugledao sam Sylvestera koji je bio jedan od heroja mog djetinjstva. Pomislio sam kako će on biti srdačan i otvoren za komunikaciju, ali njega nije niko zanimao on je zvijezda i misli da će do kraja života tako ostati.

Bez igrača i usamljen Omar se igrao as stvarima koje je pronalazio oko sebe, jednom ja na poklon od vojnika dobio malenog majmuna koji mu je postao ljubimac, no sreća nije trajala dugo.

–          Kada je otac vidio da se igram s tim malim majmunom, povukao je vojnika ka sebi i ispričao mu priču u kojoj je majmun u stvari jevrej kojeg je Bog pretvorio u majmuna. Nedugo nakon toga su odveli mog ljubimca kojeg su kasnije i ubili jer je to za vojnike bio samo jedan jevrej viška.

Jednog dana u dugom Omarovom djetinjstvu desilo se i silovanje, njegovog bliskog prijatelja je doslovno silovalo nekoliko muškaraca

–          Sjećam se tog čina, bilo je užasno, neki su se čak i fotografisali, a posebno su uživali u fotografisanju žrte koju su snimali prije tokom i poslije odvratnog čina. Nakon toga su se složili da je moj prijatelj homoseksualac pa su ga odveli u jednu sobu u kojoj su ga i ubili.

Omar je za vrijeme odrastanja bio jedno od najčvršće Osamine djece, otac ga je često zvao i nadimkom „alfaruuk“ što bi na arapskom značilo „mač“. Godine 1996. Zbog velikog pritiska Amerike na Sudanske vlasti, Osama bin Laden seli iz Sudana i odlazi u Afganistan u koji sa sobom vodi i svog izabranika Omara.

–          Tada me niko nije mogao kontolisati, zbog toga me je otac poveo sa sobom, bio sam njegov odabrani sin, bio sam njegov ljubimac. Tada mi je rekao da polaže nadu u mene i zna da ću ja uraditi nešto veliko za svijet. Ja to nisam želio, htio sam da budem normalan dječak i nije mi bilo drago što je baš mene izabrao. O izabranim odlučuje Bog i narod koji ih bira, zbog toga ja nisam bio neko ko je trebao biti odabran.

U maju 1996. su nas u Afganistanu dočekali lider i vođe, ocu su na poklon dali kompletan planinski lanac Tora Bora.

–          Ja sam se tada nadao da ćemo konačno dobiti kuću u kojoj ću imati struju i namještaj. Vidio sam kako moji rođaci naručuju ski jetove te kako svaki drugi vikend provode na drugoj destinaciji u svijetu , vidio sam kako piju viski, druže se sa ženama i imaju potpunu slobodu. Nisam mogao da vjerujem da se moj život sveo na ono što sam imao. Znao sam da sam sin bogate porodice bin Laden ali sam s ocem živio u zemlji bez zakona, vozio se u Toyota kamionetu i spavao u kolibi okružen vojnicima pod punom ratnom opremom.

Na Tora Bori, Omar ocu donosi čaj svakoga dana, pere mu noge dok otac sluša radio BBC čiji zvuk dopire iz malog tranzistora. Tada se razbjesni i počinje vikati na sva zla koja dolaze iz Amerike.

–          Nekada žalim kako te njegove izljeve bijesa nisam snimao, kada bi ih ponovo preslušao vjerovatno bih znao i razumio zašto je moj otac toliko mrzio sve te državnike i građane određenih zemalja.

Dok je bio sa u društvu svog izabranog sina Osama Bin Laden je čest govorio o vlastitom djetinjstvu. Govorio je kako se može sjetiti odlaska njegovog oca kao i batina koje je često dobivao od starijeg brata.

–          Mnogo kasnije sam shvatio zašto je otac udarao moju braću i mene, nikada nisam smogao hrabrosti da ga pitam nešto više o tome i zbog toga se danas kajem, samo mogu reći da me strpljenje prema njemu nije nikada napustilo.

Život u planinama nije lak, i teško se navići na njega, zbog toga Omar često ne govori o svojim doživljajima iz tog životnog perioda ali nekad ipak kaže neke sitne i skrivene detalje.

–          Stalno sam bio okružen vojnicima, mogao sam primijetiti kako svaki vojnik pojedinačno želi kopirati mog oca. Oni žele biti poput njega, žele izgledati kao on, ponašati se i govoriti identično kao i moj otac, što znači da oni žele biti identični.

Dok je živio u planinama Tora Bore, Omar je naučio da poštuje veterane rata, stare ratnike koji su se borili za vrijeme rata u Sovjetskom Savezu.

–          Zaista sam volio starije borce, one koji su se borili s Rusima, oni su bili tako smireni i ljubazni  njihov rat je odavno završen i oni su to znali. Nikada se neće moći vratiti kući i oni to znaju, njihove ih zemlje ne žele i zbog toga sjede poput zatvorenika. Oni su sušta suprotnost borcima koji žele nove sukobe i rat te nova ubijanja. Mnogi borci koji danas žele nove sukobe su samo tu jer bježe od vlastitih problema, oni odavno ne žive normalnim životom, zbog toga se često dešava da ti ljudi za vrijeme vojnih treninga ginu.

U Afganistanu Omara su učili da puca iz kalašnjikova, ali i da vozi ruski tenk. Međutim njegov boravak u planinama je bio većinom miran umjesto vojnih dejstava Omar je odlazio u džamiju u kojoj je slušao govore vjerskih velikodostojnika.

–          Kada počne govor niko ne može ustati, jednostavno govornika ne smijete ometati a napuštanje sobe bi ga jako razljutilo a vi biste bili osramoćeni javno. Govornici su razgovarali i pripovijedali o vjeri i temama koje sam do tada čuo stotinama puta, što je postajalo zamorno.

Dok je noću slušao avione koji su letjeli iznad njegovog kreveta, Omar je počinjao razmišljati o bijegu.

–          Bilo mi je strašno dosadno, nisam imao šta da radim, jahao sam konja ili sam išao u lov. Obilazio sam okolna sela i planirao svoj odlazak koji će mi omogućiti da vidim svijet koji do tada nisam vidio.

Ipak njegovi planovi nisu mogli biti ostvareni tako lako, 1999. godine kada je Omaru bilo samo 17 godina, Osama bin Laden ga šalje na front i to u trajanju od 40 dana i 40 noći. Zbog toga su Omara odveli u Kabul u kojem je trajao sukob između talibana. Omar se tako našao među vojnicima

–          Tada su mi često govorili kako sam ja Arap i kako trebam ići odatle, govorili su kako je u toku rat između plemena koji nema veze s vjerom. Pitao sam borce šta misle o mom ocu, a oni su odgovarali kako ga poštuju ali i da misle kako ga koriste talibani. Tada sam vidio prve linije fornta i primijetio sam da se tu bore muslimani između sebe. Za mene je to bilo suludo

Nakon 35 dana provedenih na ratištu Omar se vraća kući, ne želeći da se ikada više upusti u bilo kakav ratni sukob, misli kako ga je ratno iskustvo zauvijek izmijenilo te zna kako se neke stvari mogu riješiti i bez sukoba.

–          Završio sam s tim, vidio sam ono što sam trebao i nisam mogao ostati više, jednostavno sam mrzio to mjesto i rat.

Jaz između Omara i njegovog oca se definitivno produbio kada je Omar trebao biti angažovan kao bombaš –  ubica.

–          Osama nikada nikog ne prisiljava da nešto uradi, on samo postavlja pitanja i daje vlastite sugestije, nikada nikog ne prisiljava na nešto. Ukoliko ne želite da uradite nešto niko vam neće naređivati niti ćete biti prisiljeni. Možda nekada u ekstrenmnoj ratnoj situaciji otac nešto i naredi, ali mislim da i tada zamoli za sve ono što je naredio.

Mar zbog toga bježi daleko od kampa i boraca te pokušava živjeti novi život u modernom svijetu koju mu se također toliko ne dopada.

–          Ne volim moderne ljude, volim originalnost, kada bi se sada mogli vratiti 1000 godina u prošlost pronašli bi iste ljude kao i danas ljude koji su izgledali poput nas. Ja volim jednostavnost a ne ljude koji izgledaju čudno. Tu ne govorim o rasama i boji kože ali govorim o modernom načinu života. Više volim lica koja su skrušena od onih bogatih i uglancanih.

Omar je oca napustio u aprilu 2001. godine  još dok su vojne vođe pričale o nekom velikom podvigu koji bi se uskoro mogao dogoditi.

–          Otac se nije slagao s mojim odlaskom, govorio je kako on ne može spriječiti moje želje ali da mu nije drago što idem. Prije nego sam krenuo dao mi je 10.000 dola u kešu i automobil u kojem sam otišao. Moje oči su bile pune suza, da me želio zadržati trebao je samo prekinuti sa svim a da sam ja želio ostati morao sam nastaviti sa životom po njegovim pravilima. Niti jedno niti drugo nije bilo moguće, prije nego sam otišao poljubio sam ga u ruku i rekao zbogom, tada sam posljednji put vidio mog oca.

Nekoliko mjeseci nakon Omarovog odlaska u plamenu nestaje svjetski trgovinski centar a za napad je optužen Omarov otac Osama bin Laden.

–          Nisam mogao da vjerujem da će ikada biti napadnute i uništene zgrade u kojima su bili civili, ako sam i razmišljao o tome mislio sam da će napad biti usmjeren na vojne jedinice i brodove. San mog oca je bio da dovede Amerikance u Afganistam, a tada je mogao učiniti isto kao i sa Rusima. Bio sam iznenađen kada sam vidio da Amerikanci zaista odlaze. Sve mi je bilo neobično jer sam znao da je Bill Clinton mudar i pametan čovjek. Kada je moj otac napadao njegove jedinice Clinton bi slao nekoliko projektila u njegove kampove, Clinton nikada nije uhvatio mog oca ali ga nisu uhvatili ni nakon rata u Afganistanu. Na tu misiju su potrošeni milioni dolara a ja mislim da je bolje da se novac čuva za bolju ekonomiju zemlje.

Puno se toga promijenilo od kada je u Americi vlast preuzeo George Bush, sve je postalo drugačije a trupe su redovno odlazile u Afganistan.

–          Bio sam u Afganistanu kada je predsjednik Bush izabran, moj otac je u tim momentima bio izuzetno sretan. To je bio predsjednik kojeg je on i očekivao, znao je da je to čovjek koji će napasti i trošiti novac a na kraju će se sve odraziti na novčaniku prosječnog građanina. Sasvim sam siguran da je moj otac priželjkivao i McCaina puno više nego Obamu, jer je McCain sličan Bushu.

Dok je svijet u strahu od novih napada i terora, Omar bin Laden staloženo i racionalno govori o vojnim podvizima svog oca.

–          Ljudi često dolaze do mog oca i predlažu mu da napravi neki novi napad, međutim moj otac slijedi religiju i džihad, n ubija samo onda kada to zaista mora. Zbog toga mislim da neće biti više napada. Mom ocu ne trebaju napadi, dok god su Amerikanci u Afganistanu njegov plan ima osnovu on na taj način pobjeđuje.

Na čudan način Omar prekida priču i počinje da propituje svoju daljnju sudbinu. Pita se da li može postati uspješan biznismen, ili savjetnik. Hoće li njegov savjet poslušati svjetski lideri  te hoće li nakon toga postati važna osoba?!  Svjestan je očevog nasilja kojeg u svakom obliku odbacuje i osuđuje.

–          Ja sam poput William Wallace-a iz filma Brave heart. Ljudi mi nekada kažu kako ličim na Mel Gibsona, i mislim da je to dobro, jer je i Wallace želio živjeti normalan život ali su ga drugi gurali u rat i sukobe. I mene su gurnuli u politiku, nakon toga nisam imao svoj život niti sam mogao pokrenuti posao. Za mene je nemoguće živjeti normalnim životom. Toliko se trudim ali mi nikako ne ide, u Islamu se kaže da grijeh prelazi sa Oca na sina, možda se baš to dešava meni.

Omar vidi stvari na drugačiji način, njegov otac je uništio jaki Sovjetski savez, danas skoro deset godina nakon najgoreg terorističkog napada koji se desio 9/11 vizija Osame bin Ladena je da uruši ekonomsku moć Amerike kroz iscrpljujući rat u Afganistanu. Ukoliko u tome uspije njegov otac će biti prepoznat kao čovjek koji je potukao dva svjetska poretka, ali šta će onda raditi njegov sin?

–          Da sam ostao sa ocem vjerovatno bih imao ambiciju da postanem Aleksandar Veliki modernog svijeta, mislim da trenutno imam veću ambiciju od mog oca. Ja želim živjeti život običnog čovjeka kojim vladaju neki političari. Da sam poput oca, vjerovatno bih želio biti među tim političarima a onda bih želio ovladati svijetom i postati najveći.

–          Oduvijek, sinovi žele biti bolji od svojih očeva, ja želim biti bolji od mog oca samo u suprotnom smjeru, na jedan dobar način. Često mislim o ljudima i zahvaljujem Bogu što me odredio da koračam mirnim putem. Da sam izabrao rat bio bih loš u tome to pouzdano znam.

Jedan okmentar

  1. Jacqueline 18 Juna, 2015

Ostavite komentar