Grad nevidljive tišine

O malenom gradi koji nosi kratko ime Gacko se ne zna mnogo, tamo je kažu neka termoelektrana koja izgleda nedopadljivo i odbojno za sve putnike namjernike. Stranci tvrde da ih panorama Gacka podsjeća na gradove sa starih Ruskih razglednica dok se oni mlađi s podsmjehom igraju asocijacija na temu poznate animirane serije Simpsons i grada Springfielda. U jednom dijelu Hercegovine odavno postoji Gacko kojeg u svom ljetopisu po prvi put spominje pop Dukljanin davne 1150. godine. Tada je Gacko bilo oblast koja je ulazila u sastav okruga Podgorje i važna točka na putu ka Dubrovniku. Svoje neobično ime Gacko dobiva po brdu Gat koje se nalazi na obodu Gatačkog polja. Ovaj divlji kraj su prvenstveno naseljavali Goti od čijeg imena, kako tvrde historičari može dolaziti i sam naziv grada.

Nakon mnogo vlada i gospodara u Gacko ulaze i Austrijske trupe 1878. godine te se pored grada pravi i prvo vještačko jezero u BiH koje Gaćani zovu Klinje. Mnogima naziv može zvučati neobično ali je jezero dobilo ime po toponimu Klini, mjestu na kojem je doslovno „uklinjeno“ izgradnjom kamene lučne brane, koja je bila prva ove vrste na Balkanu.

U Gacku se odvajkada uzgajala pamet, pa su Gaćani oduvijek bili poznati po brojnim diplomama koje su s ponosom donosili u svoj grad, ali i zaslugama u nauci i knjizi čije komplikovane stranice nisu bile barijera za bistre i otvorene ljude ovog kraja. Stariji Gačani se sjećaju, kojeg li čuda i voćnjaka u njihovom gradu, kako kažu zvali su ga Tanovića Vrtom ili Suljaginim Vrtom očito po imenu i prezimenu vlasnika. Kažu da su poticaj za uzgoj voća u ovom kraju prvenstveno davali Austrijanci ali su Gačani koristili samo ono što im je dano besplatno. Zbog toga je u ovom kraju opstalo stočarstvo koje je doprinijelo razvoju popularnog Gatačkog goveda . Čini se kako Gačanima u to doba nije bilo zanimljivo učiti metode kalemljenja, oprašivanja, prskanja pa čak i berbe i smještaja voća.

Konjičke trke

Tradicija uzgoja konja i konjskih utrka u Gacku je bila iznimno čuvana. Konj je bio glavna pokretačka snaga, pa su se Gačani zanimali za uzgoj konja koji su slobodno trčali prostranim poljima. Trke su bile posebno popularne za vrijeme Turske vlasti pa se u to vrijeme bilježe ilustracije Turskih konjanika na Gatačkom polju. Takmičenja ovakve vrste su prestala u gradu s izgradnjom termoelektrane i rudnika u Gacku jer se tada broj konja i potreba za njima iznimno smanjila a narod je kupio traktore i pomoćnu mehanizaciju. U vrijeme izlijevanja temelja termoelektrane u Gacku je bilo nekoliko desetaka plemenitih konja od kojih je nekoliko bilo jahaćih. Tradicija se polagano selila i kratko vrijeme zaživjela u Nevesinju, ali je nakon toga u Gacku trajno nestala.

Jasike kod Gacka

Mjesto Jasike kod Gacka bilo je tačka susreta Gačana koji su tu ašikovali i eglenisali. Jasike su bile simbol teferiča i konjskih utrka zbog ugodnog hlada drveta jasena kojeg u tom predjelu bilo na pretek. U blizini šume nalazili su se i hladni izvori koji su nakon jakih zemljotresa skoro nestali.  Danas nema ni jasena ni izvora jer su drveće, kažu posjekli Talijani u drugom svjetskom ratu. Brežuljak danas stoji pust i zarastao u grmlje te je samo hrabrima dozvoljen ulazak među šiblje.

Tajna

Oni koji se ipak odvaže uči na nekadašnji lokalitet Jasika mogu naći na iznenađenje. U koritu rijeke Mušnice koja protiče krajem nalaze se veliki kameni „madraci“ ili dušeci. Primarna namjena ovih velikih kamenih blokova nije poznata ali je u narodu živjela legenda o okamenjenom djevojačkom ruhu.  Na desnoj obali rijeke leži kamena ploča sa napisom i slikom za koju narod tvrdi da je djevojački kamen ili „đević kamen“. Mještani kažu da ne postoji sličan brežuljak u Hercegovini te da je lokalitet Jasika relativno lako pronaći.

Gačani na žalost svoju pamet koja je ujedno i njihov najznačajniji proizvod odvajkada ulažu u izgradnju dalekih zemalja u kojima žive. Oni rijetki dolaze u posjetu svome gradu kako bi spoznali ko su i odakle su. Iako udaljeni od svoje „vale“ Gačani nikada ne zaboravljaju kraj za koji su neraskidivo vezani. U njihovoj glavi je trajno urezan pejzaž koji su gledali s kućnog praga i koji ih je trajno obilježio. Čak i kada radi i intelektualno stvaraju Gačani kažu da pamte mjesto u kojem su odrasli i mjesto u kojem su grobovi njihovih predaka.

Ostavite komentar