Suza hercegovačkog krša

Piše : Tarik Kapetanović

Kao što ljudi znaju biti ispunjeni snagom života, tako stanovništvo jednog kraja može prenijeti svoj odraz i na grad u kojem živi. Jedan od takvih gradića je i Bileća u kojoj se jasno ocrtava granica između bogatstva i siromaštva. U tom malom gradu se ne zna kada i gdje počinje sreća i kako pronaći tugu.  Mada takav život na granici može biti i jedna od najboljih karakteristika ljudi koji se znaju boriti za opstanak.

Možda je baš zbog toga stanovništvo krševitog i oskudnog kraja zdravo i sretno, baš kao i njihov grad kojeg nije potrošila burna historija i vladari. Sve je bilo s mjerom, dovoljno da ostavi trag na licima ljudi i zgrada koji su uvijek bili ozareni i sretni dok ih je grijalo toplo hercegovačko sunce.

Bileća je gradić u srcu Hercegovine i mogla bi se smatrati jednom od značajnijih mjesta koje su svoje historijsko odredište pronašle baš pored značajnih trgovačkih i vojnih puteva.

Stanovnici Bileće mnogo govore o samom imenu svog grada, kažu da se nekada zvao Bilechia te da je bilo omiljeno mjesto za odmor vođa karavana koji su prolazili tim krajem. Važno je spoznati da narod prihvaća neobično ime te da je uz njega veže različita tumačenja pa čak i legende koje su se kroz historiju prenosile s koljena na koljeno.

Tim oskudnim krškom su gospodarili Slaveni i Avari još davne 598. godine kada se spominje i ime „De Bellec“ te „Belja“. Možda najpouzdanija teorija o imenu grada dolazi iz prelijepe prirode koja ga okružuje. Stanovnici tvrde kako je Bileća smještena uz rijeku Trebišnjicu svoje ime dobila po nepresušnim izvorima vode. U narodu živi i legenda o trgovcima koji su umorni dolazili na počinak u Bileću u kojoj su često izgovarali „bi leći“ ili imati gdje prenoćiti.

Bogatstvu ovog kraja doprinijela su i prirodna bogatstva poput rijeke Trebišnjice koja je i najveća ponornica u Evropi ali i ribom bogato Bilećko jezero dugo 18 kilometara a široko pet. Baz obzira na bogatstvo vode, stanovništvo ovog kraja se oduvijek bavilo zemljoradnjom i stočarstvom od kojih se nije moglo živjeti. Poznato je i da su Bilećani bili najpoznatiji svjetski putnici, neki od njih su se još davne 1910. godine rađali u Americi te plodnoj Vojvodini i Slavoniji.

Jedno od obilježja grada jeste i najstarija hercegovačka kafana simboličnog imena „Uskok“ otvorena 1928. godine, koja je postala neizostavan dio života mještana i posjetioca ovog kraja. U toj malenoj kafani su se u davna vremena točila pića iz mijeha koja su dolazili iz Konavla u susjednoj Hrvatskoj. Kažu da su Bilećani bili prvi i u pronalasku preteče frižidera. Čak se i u kafani „Uskok“ nazali jedan takav, smješten ispod kafanskog poda. Istina, radi se o maloj pećini u kojoj se hladilo piće kojem nema ravnog kažu suncem opijeni Bilećani.

Malo je onih koji su posjetili Bileću a da nisu makar pogledali Bilećko jezero uz čije obale su izgrađeni  brojni moteli i turistički objekti. Jezerska voda je čista te se u njoj uzgaja sve više ribe. Kako se počelo i s prečišćavanjem vode iz jezera Bilećani tvrde da mu neće biti ravnog, te da će postati suzom u hercegovačkom kamenjaru.

U kristalnoj vodi jezera uživaju ribolovci, koji u jezeru hvataju velike primjerke soma i šarana. Somovi iz jezera teže i do stotinu kilograma ali ni manji primjerci nisu za odbacivanje. Osim ribolovaca na obalama Bilećkog jezera možete susresti i pčelare – kampere koji donose svoje košnice i prave najkvalitetniji med od ljekovitih trava.

Turisti među kojima su i kupači mogu uživati u vodi jezera te obilasku starih manastira koji su radi potapanja izmješteni na uzvišenja iznad jezera. Mještani kažu da su krajem u kojem je današnje jezero prolazili i imperatori poput cara Konstantina osnivača Konstantinopolja ili današnjeg Istambula po čijim uputama sluge napraviše stara ugodna odmarališta u na čijim lokacijama se nalaze današnja sela.

Danas se sve više govori o Bilećkom kraju čije će prirodne ljepote kupiti bogati turisti iz Rusije. Grandiozni hoteli će se graditi na obalama jezera ukoliko interesovanje za ovaj kraj zaista zaživi. Tako će stanovništvo biti zaposleno a mladi će vidjeti perspektivu u svom rodnom gradu. Vremena se mijenjaju a s njima i ljudi pa čak i oni bogati koji dolaze u Bileću samo na ručak privučeni ljepotom krša i kristalnom vodom jezera.

Ostavite komentar