Facebook i “mi”

Na većeri kod mog prijatelja Mladena okupilo se maleno društvo. S mnogima se nisam vidio nekoliko mjeseci, pa sam zadovoljno ćakulao o svemu i svačemu. Naravno nezaobilazna tema bio je i Facebook. Zaprepastili smo se koliko znamo jedni o drugima, o našem kretanju životu, suđenim i nesuđenim vezama pa čak i o onima koji ponekad tajno ispod oka gledaju naše zanimljive „statuse“ i „profile“. Dok je Husein tačno znao gdje je Sead bio prije tri dana Igor je obznanio kako sam ja dodao neke zanimljive slike i tako u krug.

Ja sam se već raspričao o fenomenu koji se zove Facebook a nisam pomenuo šta je to u stvari. E pa dragi moji, oni koji možda nekim čudom ne znate. Facebook je egzibicionističko – voajerski sajt koji spaja ljude iz čitavog svijeta. Egzibicionistički je u onoj mjeri u kojoj se Vi predstavite na profilu, a naravno Vaš finalni cilj je su tuđi profili kao uzrok vašeg voajerizma. Sve funkcioniše na principu „raskopuše“ pa čak i one muške koja se pokazala jako radoznalom.

Finalna slika utcaja facebooka na običnog čovjeka je očigledna. Sve više kafića na svojim izlozima ponosno ističe Wi Fi naljepnicu, što u isto vrijeme znači odlično mjesto za kafu.  Naravno na tu kafu ne treba voditi prijatelje, njih na stotine je stalno s vama. Potreban je samo laptop i lozinka. Tada su svi već tu.

Čudna je to zajednica taj Facebook. Organizovani smo u klubove obožavaoca te smo makar virtuelno jako humani i susretljivi.

Istini za volju i sam odavno koristim Facebook, tako jasno društvu dajem do znanja da držim do sebe i svog ja, jer ko bi bio ja da nije tog facebooka. Taj internet site ima i svojih prednosti. Nakon dugo vremena sam uspio pronaći neke od svojih prijeratnih drugova i drugarica o kojima nisam imao niti jednu informaciju osim one iz dnevnika i to onog školskog iz kojeg se u sjećanje ureže samo ime i prezime. Sada su mi oni tu, poredani po abecednom redu. Svaki dan čitam njihove statuse.

U facebook listu sam uvrstio i svoj bliži i dalji komšiluk. S njima se poznajem i često pijem kafu, ali onu elektronsku za koju nije potreban čak ni mlin. Samo treba kliknuti. Rodice i rođaci su mi također na facebooku pa planiram da za idući Bajram i nani napravimo account kako bi joj svi o jednom trošku mogli uputiti naše iskrene čestitke.

Na facebooku borave i sve bivše sadašnje i životne saputnice. Važno je raskinuti na facebooku kako bi sav dunjaluk znao da smo raskinuli pa onda pričati s djevojkom o tom pitanju. Na facebooku se ženi i razvodi kao da se u brak ušlo upravo radi ta dva klika koji život znače. Svi u suštini kontrolišu svakoga, možda i više nego što bi trebali. Često me pronalaze i neke individue koje ohrabrene brzinom komunikacije postavljaju direktna pitanja o kojima ja ne znam ama baš ništa.

Ukratko na facebooku sam pronašao skoro sve i svakoga, osim mog druga Mladena s početka ove priče.

To njegovo odsustvo me značajno ograničava. Kako bi osvježio i njegov status, moram ga zvati i vidjeti uživo.

Kada ga pitam zašto ga nema na Facebooku, on odgovori da nije virtuelno druželjubiv što ga vjerovatno čini čudnim, dok pije pivu smijući se s društvom u kafiću.

Ostavite komentar