Selo koje oduzima dah

Piše : Tarik Kapetanović

Na putu iz Sarajeva prema Tuzli negdje,  nekoliko kilometara iza Srednjeg nalazi se prelijepo etno Begovo selo. Ideju o izgradnji ovog malenog sela koje posjetioce ostavlja bez daha imao je dugogodišnji kolekcionar starina i kulturnog bosanskog naslijeđa.

Na prvi pogled se umornom posjetiocu može učiniti kako je etno selo izronilo iz Bosanske prošlosti, mada raštrkane seoske kućice izgledaju lijepo i umiveno u novom vremenu kojem služe. U Begovom etno selu se posjetiocu čini da se Bosanska tradicija ponovo rađa te da se iznova može zaroniti u mirno i lijepo vrijeme u kojem su naši djedovi uživali.

Lokalitet Nišičke visoravni je bio savršen odabir za izgradnju Begovog etno sela. Planinski region sa umjerenom klimom i prelijepom prirodom u kojoj se prepliće bogat životinjski i biljni svijet predstavlja sliku nekadašnje Bosne koja je mnoge evropljane opčinila svojom ljepotom.

Selo je izgrađeno od tradicionalnih materijala, u gradnji su se nerijetko koristilo i drvo koje je staro par stotina godina ali i kamen te cigla koja pruža savršenu toplotnu izolaciju. Građevinski materijal je zadovoljio ekološke prohtjeve najzahtjevnijih posjetilaca koji danas bez bojazni od kontaminacije mogu uživati u čestim posjetama.

Graditelji sela su prije same gradnje izučavali tradicionalne tehnike i metode izgradnje. Primjena starih znanja i tehnika u izgradnji je graditeljima oduzimala vrijeme ali su se prednosti starih zanata i tradicije pokazale efikasnijim i boljim u ostvarivanju vizualnog ugođaja posjetioca.

Mala čaršija Begovog etno sela okupira pogled posjetioca, niske kućice sa šarolikim oknima prozora i cvijećem u sanducima plijeni pažnju gostiju, radoznalih šetača i seljana. U kućicama se mogu sresti domaći i strani gosti, zaljubljeni parovi ali i porodice sa djecom koji svoj odmor provode u prelijepom ambijentu kojim dominira upečatljiv seoski ambijent ispunjen prirodnim bojama i autentičnim objektima koji su se koristili u autentičnim bosanskim selima.

U tradicionalnom bosanskom Begovom etno selu se nalazi i džamija koja svoju svrhu nije samo pronašla u prikazivanju tradicije i kulture stanovnika ovog kraja, već su njena vrata otvorena za sve vjernike koji žele obaviti redovnu dnevnu molitvu dok uživaju u gostoprimstvu domaćina.

Za sve one koji žele prikupiti energiju za napornu radnu sedmicu bosansko etno selo nudi smještaj. Posjetioci se mogu odlučiti apartmane u kojima će mir naći svi oni koji žele svojoj porodici omogućiti prelijep vikend dok će mladi parovi i samci željni mira i samoće uživati u kućicama koje pobuđuju poseban osjećaj pripadnosti zemlji u kojoj su izgrađene.

Svjež zrak i čista voda bude apetit, međutim posjetioci ovog kraja nikada neće biti gladni. Ljubazni domaćini su se pobrinuli da se u Begovom etno selu mogu pojesti neka od najukusnijih jela koja se pripremaju na autentičan način. Oni zahtjevniji će osim čistom izvorskom vodom svoju žeđ zadovoljiti pićima domaće proizvodnje ali i mezom čije sastojke donose seljani iz okolnih sela.

Ovo maleno i tradicijom prožeto etno selo zasigurno ne nosi naziv Begovo bez ikakvog razloga. U historijskim spisima se često begovi spominju kao imućni ljudi koji su smiraj pronalazili u konacima i ljetnikovcima izvan velikih čaršija. Danas u Bosni nema begova ali nam begluci poput etno sela mogu puno reći o tradiciji i životu predaka koji su znali uživati dok im je divljina prirode zaklanjala pogled ka modernom i savremenom svijetu koji je njihovim unucima pokazao svoje prave „ljepote“.

2 thoughts on “Selo koje oduzima dah

  1. Mog supruga i mene kao ljubitelje prirode i zagovaratelje bosanskih prirodnih ljepota privuklo je na posjetu ovom selu nekoliko medijskih informacija. Doista sve tako i izgleda lijepo kao na ovim slikama i na oficijelnoj web stranici. Međutim tu sva ljepota prestaje, jer smo se na licu mjesta uvjerili o patvorenosti gostoljubivosti i prirodoljublja “domaćina”. Naime, na vratima dvorišta vas dočeka upozorenje da ako ne mislite ručati ili noćiti da se možete slobodno okrenuti i produžiti jer su ugostiteljima očigledno bitniji gosti koji su voljni potrošiti. Domaća kuhinja i namirnice doista potiču koliko smo se uspjeli uvjeriti jer smo prisustvovali iskrcaju, jednom od domaćih veletrgovinskih lanaca, ali daleko od lokalnog i autohtonog. I kao šlag na kraju zamoljeni smo od osoblja (na čistom šanerskom riječniku “biće belaja, oca mi moga…”) da napustimo objekat zbog našeg malog psa koji nam član porodice i koji je zajedno sa nama proputovao pola svijeta. Toliko o ljubljenju i poštovanju prirode, gostiju, a kamo li nekog tamo evropejstva i civilizacijskih običaja. Hvala ali svoje novce ću radije potrošiti tamo gdje samo dobro došla bez predrasuda i skeniranja poželjnih i nepoželjnih gostiju.

  2. pa valjda je fol da prodas svoj proizvod negdje daleko u nekoj slendri u koju je covjek ulozio pare. sta ste mislili da cete negdje otici i biti gratis tek onako zato sto ste dosli. valjda se ulaz ne placa a placa se ono sto potrosite, ja mislim da je to fer i mislim da niste u pravu.

Comments are closed.