Sjena prosjeka

Sinoć gledam Politički magazin „60 minuta“ i baš zastanem na obraćanju Milorada Dodika narodu u nekoj sportskoj hali. Nisam siguran šta je taj gospodin sve pričao jer ne pratim njegova izlaganja i obraćanja puku ali sam mogao čuti kako mu narod kliče kad je spomenuo da se treba „riješiti stranaca u BiH“

Govorio je Milorad Dodik i navijanju za Srbiju koja kako gospodin zaboravlja nije više ona Srbija i Jugoslavija iz devedesetih godina već prošlog vijeka (kako to davno zvuči). Zaboravlja Dodik i da je Balkan pa time i Bosna i Hercegovina trusno područje na kojem se mir i sigurnost građana održava pod budnim okom stranih vojnih sila.

U BiH su posebno bitne i strane trupe koje ovdje obitavaju i educiraju pripadnike zajedničkih snaga vojske BiH. O tome Milorad Dodik nije govorio, a nije govorio ni o tome kako bi nam svima bilo da stranih vojnika na Balkanu nema?!

Stanje je definitivno promijenjeno, ovdje odavno živi sjećanje na ratne devedeste ali mi na svu sreću ne više ne živimo u tom vremenu. Kada bi se (ne daj Bože) slično ponovilo, nisam siguran ko bi izvukao deblji kraj te koga bi stranci podržavali ili okrivljavali za nemire i ratnohuškačke sukobe. Pitam se koga bi u brzoj ofanzivi poštedjeli a koga napali i razoružali?

Zbog svega mislim da nam retorika Milorada Dodika nije potrebna. Ne bi je trebali slušati pripadnici niti jednog naroda na ovom području, jer kod sviju izaziva pojavljivanje neke vrste agresije.

Suprotno od toga, trebali bi intenzivno razmišljati o uključivanju u Evropsku uniju i sjevernoatlantsku alijansu koju popularno zovu i NATO. Ukoliko se pitate zašto NATO, odgovor je u spajanju Evrope i Amerike koji su globalno dva važna politička faktora. Ukoliko bi se nekim slučajem desio neki nered na Balkanu NATO bi reagirao u korist svojih članova a ne i nikako protiv njih!

Miloradu Dodiku treba priznati sposobnost direktne komunikacije s pukom, pa čak i klasične „ložione“. To nije čudno ako se zna da je još 1918. godine zapisano kako su Srbi dobri diplomati i trgovci. Posebno su te sposobnosti prikazane u posljednjim ratnim sukobima ali su na kraju mnogi skupo platili cijenu diplomatskih pregovora i neformalne trgovine.

Srpski narod u Srbiji je pokazao da zna rukovati jezikom i diplomatijom, pa su nedavno kao nagradu dobili i bezvizni režim od bogate EU. Znaju srbijanci da dobri komšijski odnosi i reforma ključnih zakona može doprinijeti poticanju stranih investicija u njihovoj zemlji. Znaju i da stradanja, sukobi i bombardovanja ne vode nikuda. Zna to i Milorad Dodik pa zbog toga barem verbalno poziva na mir.

Dok se srbijanci sjećaju NATO bombardovanja, Srbi u BiH mogu također osvježiti sjećanja na razaranje i jadne poratne godine. Zbog svega huškački govor i eventualni nemiri ne vode nikuda. Naša BiH ne može biti vojno neutralna, premali smo da bi glavu podizali iznad sjene prosjeka u kojem jedini pravi imperativ mora biti samo mir i poticanje stabilnosti u državi i regionu.

Ostavite komentar