Mjesto na granici

Piše : Tarik Kapetanović

Rudo je grad i opština, smještena na krajnjem istoku Bosne i Hercegovine u neposrednoj blizini državne granice sa Srbijom. Kažu da je gradić Rudo osnovan još davne 1555. godine te da ga je osnovao Mustafa Sokolović koji je nosio titulu paše.

Po predanju Mustafa je bio rođak još poznatijeg neimara i dobročinitelja Mehmed paše Sokolovića koji je između ostalog poznat i po izgradnji ćuprije u Višegradu. Obojica Sokolovića od kojih jedan i osnova grad Rudo su rođeni u neposrednoj blizini današnjeg lokaliteta grada u selu Sokolovići te se njihovi graditeljski podvizi opravdaju izuzetnom vezanošću za rodni kraj.

Mještani Rudog govore kako je staro Rudo osnovano za vrijeme turske vladavine kao čaršija postojalo punih 412 godina da bi se nakon toga izgradi o novi grad pod imenom Novo Rudo. Razvoju opštine svakako doprinosi i prolazak uskotračne pruge još davne 1906. godine kada se u gradu osniva i prva poljoprivredna zadruga.

Gradić Rudo je u istoriji zlatnim slovima zapisan kao mjesto u kome je stvorena Prva proleterska brigada. Nakon Drugog svjetskog rata u partizani u Rudom podižu spomenik na Trgu slobode koji govori u prilog istaknutoj antifašističkoj borbi.

Posjetioci Rudog radi oskudnih informacija i ne znaju mnogo o ovom gradu. Ipak, kada se nađu u njemu prirodne ljepote i specifičnosti rijeke Lim privuku znatiželjne turiste i ljubitelje prirode. Rijetki znaju da kroz Rudo protiče i rijeka Krupica koja je ujedno i rijeka sa najkraćim tokom u Evropi.

Kako su dijelovi općine Rudo u  potpunosti okruženi teritorijem Republike Srbije nerijetko dolazi i do sudskih sporova. Mještani Rudog ipak žive u miru, iako su neke od kuća podijeljene državnom granicom. Zbog toga ne ćudi da Ruđani u dnevnom boravku imaju pravo na jedno državljanstvo dok su u hodniku već duboko zagazili u drugu državu.

Za sve one koji još nisu posjetili grad na granici, imamo preporuku, prirodne ljepote i čistoća vode će svakom prolazniku oduzeti dah. Oni koji se odluče za plovidbu mogu potražiti tim ljudi koji voze takozvanog „Vodenog ćiru“, što je u stvari maleni broj koji i danas stoji mirno usidren na obali.

Oni koji su već stajali na palubi „Vodenog Ćire“ kažu kako se samo s tim brodom plovi s mirom dok se ispred očiju nižu prekrasni krajolici u kojima su po riječima mještana živjeli najpošteniji ljudi na području bivše Jugoslavije.

Poštenje nismo dovodili u pitanje, ali je gostoprimstvo bilo za svaku pohvalu, posebno treba progovoriti o Ruđankama će vam uvijek dati pravu informaciju o životu u gradiću u kojem Ćiro još uvijek pluta na vodi.

Ostavite komentar