Grad orlova

Piše : Tarik Kapetanović

Blagaj je maleni grad udaljen 12 kilometara od Mostara. Usijani hercegovački kamen okružuje ovaj krajolik u kojem se bogatstvo mjeri vodom i zelenim oazama. Na jednoj od stijena unutar samog grada se može vidjeti u stari Stjepangrad koji svjedoči snazi i vojnoj moči ovog bogatog kraja. Unutar Blagaja posjetioci mogu vidjeti prelijepu Zelenu pećinu, stambeni kompleks Karadžozbegovog hamama te stare mostove i prelijepe vjerske objekte.

Na području od nekoliko stotina metara nalaze se džamije, katolička i pravoslavna crkva. Biser Blagaja je tekija na vrelu rijeke Bune. Kada pogledamo taj prelijepi objekt moramo razmisliti i o arhitektima koji su s preciznošću  birali lokalitet njegove gradnje. Smještena ispod strme stijene na samom izvoru vrela rijeke Bune tekija oduzima dah.

Islamski vjerski obred je usko povezan s vodom, a baš na vrelu rijeke Bune vrije uvijek hladna i kristalno čista voda. Tekija na vrelu Bune je i mijenjala svoj izgled u proteklih 500 godina. Posjetioci Blagaja pišu o visokim bijelim bedemima koji štite tekiju te o orlovima i jastrebovima koji kruže iznad nje.

Za tekiju se veže i priča o isturenom balkonu na kojem ljudi mogu stajati i gledati u kristalnu izvorsku vodu. Kako piše Evlija Čelebija, ovo je bilo mjesto okupljanja učevnih ljudi koji su se na balkonu opuštali gledajući riblje bogatstvo vode nad kojom se nadvila tekija.

Mještani i danas pripovijedaju o „Božjim ribama“ koje se mogu vidjeti samo pored tekije. Kažu da im se čovjek može samo diviti te da ih se nikako ne smije loviti. Ukoliko bi neko uhvatio tu ribu, čekala bi ga nesreća i tuga. Bilo je uobičajno i da se ribama baca ovčja džigerica za koju se vjerovalo da bi, ako je riba pojede ispunila želju odvažnog ribolovca.

Donedavno su stanovnici ovih krajeva imali poseban odnos i prema sokolovima i orlovima koji su se gnijezdili u stijenama iznad tekije. Običaj je bio da se za zaštitnike neba kolje ovca koja bi se ostavljala na livadi na kojoj bi se ptice gostile. Danas orlova nema a za sve su krivi neki novi mještani koji su namjerno, ovčjim mesom otrovali orlove i zauvijek ih otjerali s Blagajskog neba.

Uz Tekiju se nalaze i dva turbeta za koja mještani tvrde da su posebna i mistična. Turbeta pripadaju Sari Saltuku i šejhu Ačik Paši, za koje se smatra da nisu sahranjeni na tom mjestu. Mještani misle da su turbeta prazna jer su odjeća i mač Sari Saltuka pronađeni na vrelu Bune dok njegovo tijelo nikada nije. Slična je i priča Ačik Paše za kojeg se vjeruje da je sahranjen u dvorištu sultan Sulejmanove džamije u Blagaju.

Tekija je danas poznata u čitavom svijetu, ali se o njenim poglavarima malo toga zna. Govori se kako je Ačik Paša porijeklom bio Indijac te da je bio kontraverzna ličnost. Njega je naslijedio njegov sin koji postaje šejhom tekije ali i on umire 1925. godine nakon čega i tekija gubi na svom značaju.

Turistička zajednica Blagaja radi na konzerviranju tekije i popratnih objekata a u njenoj blizini se grade i prelijepi restoranski kompleksi. Pedesetih godina se na mjestu tekije trebao graditi hotel koji nije nikada napravljen jer Tito uz sugestije mještana shvatio kako je to objekt od izuzetnog historijskog značaja.

Tekija je bila i značajan objekt za vrijeme drugog svjetskog rata, kada su se na tavanu skrivali partizanski ranjenici, a neki značajni glumci su birali tekiju za svoj višednevni boravak iako su ih u Mostaru čekali luksuzni hoteli.

Danas se tekija i grad Blagaj mogu pohvaliti svojim turističkim potencijalima. Blagaj u kojem je i tekija  ponovo postaje duhovno središte bosanskih muslimana koji se jednom godišnje okupljaju u tom gradu radi bogatog kulturnog i vjerskog obreda.

Blagaj sa svim historijskim znamenitostima i izuzetnom gastro ponudom je omiljena destinacija posjetitelja iz čitavog svijeta. Bajkoviti ambijent tekije u kojem se može ispijati čaj i kafa s pogledom na uvijek živo vrelo bune je također otvoren za turiste tokom čitave godine.

Huk zelene vode vrela  je odmor za oči i dušu koja kada teče sa sobom odnosi brige i nedoumice čovjeka izgubljenog u modernom svijetu. Čovjek u trenucima odmora uz Bunu može postati humanijim i boljim samo ako shvati da je sve prolazno sve osim Blagaja i Bune koja će uvijek teći.

Grad orlova


Ostavite komentar