Grad koji se „hoće“

Piše : Tarik Kapetanović

Smještena u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine na granici prema Crnoj Gori i Sandžaku na razmeđu Hercegovine i Bosne smjestila se Foča na izvorištu rijeke Drine. Bogata priroda okružuje područje Fočanskog kraja u kojem se nalazi planina Maglić i najveća prašuma u Evropi, Peručica. U blizini Foče se nalazi i kanjon rijeke Tare koji je ujedno i najdublji kanjon u Evropi i odmah iza Grand kanjona koji se nalazi u dalekoj Americi. Zbog toga je nerijetko Foča primarna destinacija avanturista koji žele osjetiti čari raftinga i splavarenja koje prate planinarenje lov i ribolov.

Hvoča

Čudan naziv grada datira još od vremena u kojem su grci prodavali kože koje su se natapale u vodi. Stanovnici ovog kraja su naučili zanat i ubrzo počeli s prodajom kože. Trgovina se u Foči razvijala od 1368. godine kada je kroz ovaj grad prolazio i karavanski Dubrovački put koji je povezivao Jadransku obalu sa sjeverom.

O drugim istorijskim činjenicama i događajima u Foči nije potrebno pisati. Stanovnici Bosne i Hercegovine su upoznali Fočake čija je trgovačka dovitljivost bila primarna za komunikaciju sa ostatkom svijeta. U tom gradu koji se nalazi na ušću Čehotine u Drinu napravljena je i Aladža ili šarena džamija koja je u posljednjem ratu do temelja srušena. Historijski objekti poput Prijeke čaršije i Aladže džamije bili su svojevrsni arhitektonski podvizi jednog vremena. Šarolikost Aladže nije bila bez povoda, džamija je bila ukrašena važnim ornamentima koji su krasili unutrašnjost objekta te koje više niko neće moči obnoviti.

Kulturno blago

Posljednji rat u Bosni i Hercegovini doprinio je rušenju objekata od kulturnog i historijskog značaja, ali se u Foči može i dalje naći mnogo toga. Boje prirode i rijeka poput Tare i Pive te velike Drine niko nije mogao uništiti. One su u ovaj grad dovodile goste koji su nekada u Fočanskoj čaršiji kupovali sablje i noževe a danas traže kartu za splavarenje Tarom i Drinom. Rijetki se u ovom kraju odvaže istraživati planinu Maglić i ljepote prašume Peručice čije zeleno rastinje krije stećke i stare spomenike. Ukoliko znate da su te ljepote na dohvat ruke, možete li reći da ste ikada čuli za pješčane piramide pored Miljevine ?

Fočaci

O Fočacima se može reći mnogo ali im se ne može zamjeriti na upornosti i tvrdoglavosti. Ako se zna da su vagali jaja kako bi istjerali uporne i precizne jevrejske trgovce te da su istezali drvenu gredu kako bi je smjestili između dva oslonca onda znate s kim imate posla.

Foča je jednostavno morala nastati kada su se surovi gorštaci spustili u pitomu dolinu u kojoj su razvili lake poslove poput zanatstva i trgovine.  U Foči su se nekada uzgajale i plemenite sorte vinove loze pa je grad simbolizirao mjesto dobrog vina i kvalitetnih vinograda. Rijetki se danas sjećaju toga ali ukoliko se žele prisjetiti djetinjstva i odrastanja u Foči znaju da su se igrali u baštama u kojima je rasla vinova loza.

Legenda Aladže

Dok se to još moglo arhitekte su proučavale Aladžu džamiju koja je u svojim zidovima krila tajnovitost i čistu legendu. Priča se da je jedan od sultanovih činovnika porijeklom iz Foče na mjestu nekadašnje džamije sreo majku koja ga je nakon desetak godina službovanja u janjičarima prepoznala. Majka je odmah ispustila dušu a činovnik na tom mjestu podiže džamiju. Ispred džamije je nekoć bio sahranjen i graditeljev sin te i ugledni Fočaci kao što su to bili roditelji Adila Zulfikarpašća čije kosti sada leže nadomak Sarajeva u naselju poznatijem kao Kobilja glava.

Rijetki se sjećaju i Partizanske olimpijade koja se održavala u Foči u čast sjećanja na antifašističku borbu u kojoj je ovaj grad zauzimao značajno istorijsko mjesto. Zbog toga je u blizini grada podignut i spomenik Tjentišta u čijem sklopu se nekada nalazio i najveći otvoreni bazen u Evropi.

Danas se u Foči živi i obrazuje, grad je centar medicinskih nauka pa njegovoj živosti doprinosi veliki broj studenata i učenika iz cijelog regiona. Pripadnici starih Fočanskih porodica i stanovništva iz okolnih sela odavno ne žive u svom gradu, rat ih je natjerao da napuste svoja ognjišta na koja se ne vračaju ni u vremenu potpunog mira i blagostanja. Svoj grad ne dolaze ni posjetiti, stvarni razlog tome znaju samo oni koji su iskusili tragičnu ljepotu ovog istinski bogatog kraja.

Ostavite komentar