(Ex)pertize

Bosanska sjela i takozvana h(alkarska) okupljanja u našem čaršijsko finsžanskom mentalitetu uzimaju danak. Ona su zamijenila slavlja, partyje pa čak i derneke. Nije ni čudo jer kad se bolje zamislim nekad je na moderno rečeno party a nekad dernek išao sam onaj koga bi pozvali oni koji opet organizuju iz nekog razloga pomenuto slavlje. Danas na partye idu svi a derneče samo neki. Jer kako se oduvijek znalo baš tada na tom derneku trebaju da se razmijene dobra. Tamo je vrijedilo pravilo da dereš ili da te oderu što bi u slobodnom prevodu značilo, neko je nekoga trebao nadmudriti prevariti pa čak i zakinuti a za takvo šta je bilo potrebno umijeće pregovaranja, kojeg danas nema.

U današnjem vremenu je samo potrebno halkariti, što bi značilo biti na odabranom minderu u odabrano vrijeme. Držati pogled prikovan za šare čilima i pažljivo vrtjeti palce. Za sve ostalo zaduženi su šefovi. Misija je ispunjena ako si u njihovoj blizini. Ukoliko dovoljno dugo i strpljivo čekaš uskoro ćeš se naći u programu neke od lokalnih tv stanica. Objašnjavat ćeš jadnom narodu uzroke i posljedice ekonomske krize ali pojma nećeš imati kako da se iz krize izlazi, a i što bi se zamarao tim pitanjem kad se sam i ne nalaziš u kriznom miljeu.

Važno ćeš pričati o milijardama, bilionima i trilijonima nekih imaginarnih novčanica koje svjetske vlade upumpavaju u svoje ekonomske sisteme kako bi puk preživio dio godine, iako znaš da prosječna ljudska psiha ne može da dokuči brojeve iznad određene vrijednosti. Dok su za zapadnjake milioni i milijarde apstraktni, za Bosance i hiljade zvuče kao naučna fantastika.

I dok me u osnovnoj školi učiteljica Koviljka Tomić učila da baratam kruškama i jabukama u skupovima znao sam da broj sebi mogu predočiti samo vizualno.  Tada sam shvatio da ću čitav život biti predodređen za male brojeve koji se mogu predstaviti u obliku štapića, jabuka ili kocikca. Mnogo godina nakon toga jednostavno shvatim da sam bio upravu.  Dok nam spominješ basnoslovne cifre i sam vidiš kružiće i križiće jabuke i skupove i brojiš li brojiš ali u svom toru.

Zaboravljaš dragi moj stručnjače,  da je čak i Mr. Obama gledao u stranu kada je od Kongresa tražio nekih 8000 milijardi dolara, kako onda ti možeš od ovog naroda dok ga gledaš u kameru a preko nje i direktno u oči tražiti puno više samo za sebe i svoje?

I onda se pitamo zašto je u suštini došlo do krize kod nas?

Odgovor je jasan i jednostavan, ljudi poput tebe i tvojih su vidjeli sebe u povoljnijem svjetlu nego što stvarno jesu. A političari su kod nas jedini eksperti koji se predstavljaju bogatijim, moćnijim i boljim nego što jesu. Naravno i oni a i ti s njima imate svoju publiku jer vam i dalje vjeruju na riječ pa čak i onda kada samo otvarate usta.

Ostavite komentar